Afrika Afrika

AFRIKA! AFRIKA!

Produkcija: Afrika Zirkus, 2013.

Cirkus s afričkim izvođačima u režiji Andréa Hellera originalno je postavljen 2005. godine u golemom šatoru. Kroz tri sezone izvođenja, predstavu je vidjelo oko četiri miliona posjetitelja. Prilikom prilagodbe za turneju po dvoranama, Draganu Mileusniću i meni povjerena je izrada dvosatnog video-programa za golemi LED zaslon, koji je bio jedini element scenografije. Afrika! Afrika! je u toj verziji doživjela 250 izvedbi pred ukupno 330.000 posjetitelja, što ju je učinilo komercijalno najuspješnijim europskim scenskim poduhvatom sezone 2013/2014.

Marion Klötzer: “Događanje započinje montažom filmskih novosti s crno-bijelim prizorima poput posjeta britanske kraljice kolonijama. Tek potom, uz zvuk bubnjeva, kreće Théâtre Dadaïste d'Afrique s tijelima od čije vam se brzine i okretnosti zavrti u glavi. Izvođači su odjeveni u vrhunske kostime afričkih kreatora i postavljeni pred LED zaslonom visoke razlučivosti, pomoću kojeg Dragan Mileusnić i Željko Serdarević obogaćuju predstavu ugođajnim ili nadrealnim slikama.” — Badische Zeitung, 2. travnja 2014.

Nora Bruckmüller: “Srce novog izdanja je LED zaslon od 140 m² na kojemu zapanjujući, gotovo trodimenzionalni video-efekti prate izvedbu dvadeset točaka predstave. Ponekad se na ekranu ukaže Josephine Baker, ponekad isječak iz dadaističkog remek-djela Entr'acte Renéa Claira, a zatim opet afričke zvijeri. Jednostavnost ranijih izdanja ustupila je mjesto multimedijskom spektaklu, no fokus i dalje ostaje na izvođačima, čije vještine na trenutke oduzimaju dah.” — Salzburger Nachrichten, 2. rujna 2013.

Andrea Schurian: “Odjednom se na zaslonu ispišu riječi Gadji beri bimba, stih iz dadaističke poeme Huga Balla na izmišljenom afričkom jeziku. ‘To je za mene nit vodilja ovog projekta.’ kaže Heller. ‘Nalazim se u 1916. godini te u svom ekscentričnom privatnom kazalištu s Tristanom Tzarom i Hugom Ballom postavljam blistavu i opojnu reviju.’ Ta blistava i opojna revija apstraktnih slika, video-zapisa flore i faune te afričkih rudara i seljaka divan je kontrast izvođačima pristiglim iz Afrike i dijaspore, s Kariba ili iz slumova New Yorka.” — Der Standard, 16. listopada 2013.

Kai Ritzmann: “Udio tehnologije povećan je u odnosu na ranija izdanja predstave. LED zaslon visoke razlučljivosti umnogostručio je dinamiku događanja i stvorio ozračje raskoši. Tek sada doista dolazi do izražaja ono što Heller naziva opojnošću: izvođači blistaju intenzivnije no ikada ranije, njihove se vještine čine još neshvatljivijima.” — Berliner Morgenpost, 11. travnja 2014.

Samir H. Köck: “U svom najnovijem izdanju, cirkus Afrika! Afrika! je živopisni spektakl u jednakoj mjeri kao i ranije, ali sada s dodatkom LED zaslona, koji očarava jarkim bojama i ukusnim korištenjem ornamentike. Na sceni se izmjenjuju plemenski plesovi i piramide od ljudskih tijela, breakdance i košarka — ukratko, sva ona nesputana radost življenja u kojoj dobrostojeći Europljani najradije sudjeluju sjedeći.” — Die Presse, 23. prosinca 2013.

Katharina Lohmann: “Neki od folklornih plesova (Senegal, Obala Bjelokosti, Južna Afrika) potkrijepljeni su filmskim zapisima originala. Tako primjerice možete vidjeti plesne korake snimljene u nekom afričkom selu dok ih u isti mah promatrate savršeno reproducirane na pozornici, što potiče osjećaj zapanjujuće bliskosti s ljudima prikazanim na ekranu.” — Offenburger Tageblatt, 21. listopada 2013.

Volker Oesterreich: “Svi znamo za afričko siromaštvo, ratove i katastrofe, za diktature i terorizam. Afrika! Afrika! otkriva drugačiju sliku, punu radosti i bujne kreativnosti. No Heller neugodne teme ne ostavlja sasvim po strani — na LED zaslonu u pozadini vrte se snimke rada u rudnicima dijamanata iz doba apartheida. Publika s oduševljenjem prihvaća Hellerov koncept i dvosatnu izvedbu nagrađuje ovacijama.” — Rhein Neckar Zeitung, 10. srpnja 2013.

Rad na projektu Afrika! Afrika! uključivao je i grafički dizajn luksuznog kataloga, u kojemu je reproducirano šezdesetak fotografija koje smo Dragan Mileusnić i ja zabilježili tijekom proba. Dio te reportaže dostupan je ovdje.

Fotografije: Stöckl [1, 2, 5, 7], Mileusnić [3, 4, 6]

Kinoteka

KINOTEKA

Zlatna vrata, Split, 1983. — 1984.

Posljednji samostalni koncerti Vojnika olovnih nogu održani su u dvorani splitske kinoteke. Nastupima je prethodio program animiranih filmova, a izvedbu glazbe pratila je dvostruka dijaprojekcija. Na platnu su se izmjenjivali prizori iz filmova fantastike, dok su na pozornicu projicirani grafički uzorci i rasteri.

Zlatko Gall: “Vrhunac djelovanja odlično usviranog benda s ništa slabijim Serdarevićevim pjesmama bio je tijekom 1983. i 1984. kad održavaju dva koncerta u kinoteci Zlatna vrata. Pišući o prvom koncertu istaknuo sam promišljenost nastupa, naglasivši želju Vojnika da imidžom, projekcijama slajdova i scenskim pokretima glazbu ogrnu u primjereno vizualno ruho. Nastup iduće godine bio je još bolji. [···] U osvrtu sam napomenuo da je Serdarević ideju cjelovitog predstavljanja projekta korištenjem odgovarajućih vizuala razvio dalje.” — Splitska dica: od zidića do vječnosti, 2018.

Važnu ulogu u osmišljavanju likovnih aspekata nastupa grupe imao je Srđan Pleško, koji je projekcijama i upravljao tijekom izvedbe. Prve smo godine motive mahom crpili iz knjiga o pop-artu, a naredne smo sastavili izbor začudnih filmskih slika. Najveći iskorak u koncipiranju događanja bila je moja odluka da se odustane od uobičajenog nastupa predgrupe i umjesto toga projiciraju animirani filmovi.

Zlatko Gall: “Atmosferi ostvarenoj tekstovima pridodaju se odgovarajuće vizualne vrijednosti bilo jukstapoziranjem ili pak insistiranjem na suprotnostima. Ovaj je potonji princip najavljen je već na početku koncerta crtićima: animiranim glorificiranjem nasilja japanskog serijala za djecu Star Wars tipa, te bajkovitom romantičnošću Disneyjeve Uspavane ljepotice.” — Slobodna Dalmacija, 15. svibnja 1984.

Razvijajući svoj projekt u okviru izolirane lokalne scene, nismo znali gotovo ništa o srodnim pojavama u okruženju. Kroničar hrvatskog postpunka Vinko Barić tvrdi da su dijaprojekcije u to vrijeme bile razmjerno često korištene: “1980-ih su elemente performansa i scenske multimedije imali manje znani postpunk bendovi Iza prirode, Vojnici olovnih nogu, Monofonik, Art act i Trotakt projekt. U doba plodonosne punk eksplozije to nije bilo toliko neobično koliko se danas čini.” — Zarez br. 395, 6. studenog 2014.

Dio vizualnog tima Vojnika bio je i fotograf Rino Efendić, koji je izrađivao naše slajdove. Pleško, on i ja zajednički smo izveli još i mail-art projekt Ide patka, s kojim počinje moje postupno usmjeravanje prema grafičkom dizajnu.

Fotografije: Vojko Bašić [1, 2, 4], Rino Efendić [3]