Retrospektiva 1987—1991.

RETROSPEKTIVA 1987—1991.

Zagreb, 7. studenog 2024. – 12. siječnja 2025.

Trodjelni pregled projekata nastalih u suradnji s Darkom Fritzom od 1987. do 1991. godine. Na izložbi Podijeljeno vrijeme (Black box MSU Zagreb) predstavljeni su likovni radovi i dokumentacija glazbeno-scenskih priredbi, na izložbi Dobri izgledi (Galerija Spot) foto-arhiv projekta, a na izložbi Oblik vremena (Galerija HDD) grafički dizajn.

Bojan Dmitrović Krištofić: “Neponovljivost se povlači pred umnažanjem prizora koji čine mnogostruku cjelinu, a jedinstvenost određene slike daje prednost izgradnji sekvence; što je perspektiva posebno primjenjiva na postav izložbe Dobri izgledi, gdje se pojedine serije fotografija mogu promatrati izdvojeno, ali je poanta u tome da je cijela izložba zaokružena sekvenca, a čitav zajednički opus Fritza i Serdarevića film drugim sredstvima, odnosno uklapanje vremena i kalkuliranje kretanja u medije koji su u lokalnoj sredini prije njihove pojave trebali baš takvo prevrednovanje. Muzeju, galerijama i organizacijama koji su zaslužni za izvođenje ovako ozbiljne i obimne izložbene sekvence to služi na čast, jer primjer je kako se u tom kontekstu može i treba posvetiti fenomenima iz novije prošlosti.” — Novosti br. 1304, 18. prosinca 2024.

Marko Golub: “Svježina koju su donijeli dizajnerski radovi Studija Imitacija života — ali i njihove glazbeno-scenske priredbe, instalacije u javnom prostoru i likovni radovi kombinirane tehnike — nije počivala na invenciji neke nove i originalne forme umjetničkog izražavanja, nego na sudaranju, preplitanju i međusobnom prelijevanju čitavih konstelacija već postojećih uzoraka, pažljivo izvađenih iz njihovih izvornih vremena, konteksta i značenja, i ponovno sastavljenih tako da tvore novo vrijeme, nove kontekste i nova značenja.” — Oblik vremena, katalog izložbe, 2024.

Izložbu Dobri izgledi pratila je objava osmog broja časopisa Fototxt, posvećenog aspektima foto-arhiva projekta. Izdanje uključuje tekstove Sandre Križić Roban, Leonide Kovač i Marka Goluba, razgovor s fotografom Borisom Bercom te moju bilješku o amajlijskim fotografijama.

Leonida Kovač: “Krici i šaputanja nazivali su svoje žive intermedijske izvedbe glazbeno-scenskim priredbama. Konstanta tih priredbi bile su dvije dramatis personae: Kinooperater (u izvedbi Darka Fritza) i Pijanist (u izvedbi Željka Serdarevića). [···] U funkciji dramatis personae likovi Darka Fritza i Željka Serdarevića pojavit će se i na brojnim fotografijama snimljenim u razdoblju između 1987. i 1991. kada su organiziravši putujuću retrospektivnu izložbu svojih dizajnerskih radova okončali suradnju. Neke od tih fotografija snimljene su za vrijeme izvedbi glazbeno-scenskih priredbi, a na mnogima oni poziraju različitim snimateljima u pomno insceniranom okružju i u precizno režiranim pozama.” — Fototxt, br. 8, 2024.

Sandra Križić Roban: “Fiksiranje sebe u javnosti Fritz i Serdarević potenciraju (i) oblačenjem — zlatnim cipelama, odijelima, kravatama, okvirima naočala, izrazima lica, zamišljenim pogledima koje upućuju mimo objektiva kamere, negdje izvan stvarnosti koju istovremeno izgrađuju svojim nesvakidašnjim pojavama i ponašanjem. Umjetnost ponašanja? [···] Tu vrstu obrata koju donose 1980e, a bilježe kamere pojedinih fotografa, prepoznajem u njihovom radu, nalazeći da je karakterističan za gotovo svaki od njihovih iskaza. Istovremeno i retro i budućnost, rane avangarde i rastegnuti fontovi koji se slažu na računalu, istovremenost glazbenih supkultura i urbane kulture, toner i škarice — to je ono što pamtim, kao vrijeme kad se sve činilo mogućim.” — Fototxt, br. 8, 2024.

Fotografije: Buga Cvjetanović [1, 2], Toni Uroda [3], Ana Opalić [4], Mirjana Jurišić [5], Ivan Buvinić [6, 7]

Room 100

ROOM 100

Grafički dizajn
  • Naručitelj: Room 100, Split
  • Godine: 2011.—2024.
  • Producentica: Antonia Kuzmanić
  • Suradnik: Dragan Mileusnić

Početkom 2010-ih Dragan Mileusnić i ja zakoračili smo u svijet tzv. novog cirkusa, sudjelujući kao video-dizajneri u visokobudžetnim produkcijama Andréa Hellera, začetnika ove izvedbene forme. Iskustvo rada u cirkusima Magnifico i Afrika! Afrika! bilo je za nas dragocjeno i u kreativnom i u materijalnom smislu, ali se to proizvođenje razonode za široku publiku ipak razlikovalo od naših ranijih scenskih poduhvata. Nekako u isto vrijeme započeli smo suradnju i s Antonijom Kuzmanić i Jakovom Labrovićem iz splitskog kolektiva Room 100, čiji nam je radikalni pristup cirkuskoj umjetnosti bio dobrodošao korektiv projektima s Hellerom.

U razdoblju od 2011. do 2016. suradnja s kolektivom Room 100 obuhvaćala je oblikovanje plakata i letaka za predstave C8H11NO2, Split i Seed te programe poput javnih tribina, radionica akrobatskih vještina i ciklusa filmskih projekcija Cirkuska srijeda. Sedam godina kasnije izradili smo za njih identitet Festivala neobičnih obitelji, koji je uz niz grafičkih aplikacija uključivao i dizajn razmjerno zahtjevne web stranice. I ova je faza suradnje s kolektivom bila obilježena sinkronijom — baš za vrijeme odvijanja festivala Mileusnić i ja smo nakon poduže pauze opet stupili u angažman na jednom visokobudžetnom cirkuskom spektaklu.

Pelago Signali

PELAGO SIGNALI

Oprema knjige
  • Naručitelj: Pelago, Zagreb
  • Godina: 2020.
  • Tekst: Katarina Luketić
  • Format: 229×162 mm
  • Tisak: Intergrafika TTŽ, Zagreb

Knjiga Katarine Luketić Balkan: od geografije do fantazije (2020) prvo je izdanje naklade Pelago nakon petogodišnje pauze. Činjenicu da je riječ i o prvom naslovu u novoj ediciji Signali iskoristili smo kao povod za reviziju svih elemenata vizualnog identiteta naklade, od formata knjige do odabira papira i tipografije. U sklopu tog procesa doradio sam i znak svjetionika koji Pelagova izdanja nose još od osnutka 2004. godine. Ilustracija na koricama, izvedena iz uzoraka žičanih ograda tipičnih za podneblje Balkana, bliska je reduciranoj linijskoj ornamentici nekih ranijih Pelagovih naslovnica, od kojih je možda najuspjelija bila ona za Cortázarove Školice.

Početkom 2021. Katarina Luketić upustila se u projekt koji je u hrvatskim medijima imao odjek pionirskog poduhvata — napisala je prvi domaći tekst osmišljen za format audio-knjige. Balkanska predavanja: šest prijedloga za sljedeće desetljeće, audio-knjiga objavljena pri nakladi Book&Zvook, produbljuje njezine uvide iz studije Balkan: od geografije do fantazije te ih aplicira na probrane primjere iz suvremene književnosti Balkana. Dizajnirajući naslovnicu bio sam fokusiran na to da mora biti raspoznatljiva na minijaturnim dimenzijama aplikacije za reprodukciju zvuka. Valovitu 3D ilustraciju u podlozi rješenja izradio je Dragan Mileusnić.

·

Dani hrvatskog filma

DANI HRVATSKOG FILMA

Vizualni identitet
  • Naručitelj: HDFK, Zagreb
  • Godina: 2018.
  • Umjetnička ravnateljica: Diana Nenadić
  • Suradnik: Dragan Mileusnić
  • Tisak: Intergrafika TTŽ, Zagreb

Započeta ‘na mala vrata’, oblikovanjem plakata i izložbenih panoa za ciklus pratećih izložbi arhivske građe (Vladimir Tadej, Jagoda Kaloper, Ivica Rajković), suradnja s Danima hrvatskog filma kulminirala je 2018. dizajnom vizualnog identiteta 27. izdanja ove nacionalne smotre. Kako sam se tog zadatka dohvatio u vrijeme prekapanja po vlastitoj arhivi, odlučio sam na njemu provjeriti izdržljivost nekih postupaka koje sam od sredine 1990-ih svjesno izbjegavao. Dizajn za 27. DHF je utoliko sličniji plakatima koje sam radio kao student nego na primjer identitetu festivala 25 FPS, projektu tipičnom za razdoblje od sredine 2000-ih nadalje.

Iskustvo rada na predstavljanju hrvatske kinematografije na međunarodnim festivalima (Annecy, Berlin, Cannes) bilo je vidljivo u dizajnu kataloga, koji je uključivao neke za mene netipične elemente poput klapni izvrnutih na vanjsku stranu. Međutim, okosnica identiteta bila je starinska kolažna ilustracija, adaptirana i u ‘poleptirenu’ video-špicu koju je animirao Dragan Mileusnić, dok se za sublimni dizajn zvuka pobrinuo naš dugogodišnji suradnik Mladen Đikić. Ova ilustracija korištena je i u nagradnoj igri u kojoj je trebalo pogoditi čije su oči na plakatu. Iznenađujuće velik broj sudionika prepoznao je da je riječ o Radi Šerbedžiji.

Ogledi Ante Peterlića

OGLEDI ANTE PETERLIĆA

Oprema knjige
  • Naručitelji: HFS i DHFR, Zagreb
  • Godina: 2018.
  • Urednica: Diana Nenadić
  • Format: 230×135 mm
  • Tisak: Intergrafika TTŽ, Zagreb

Tridesetak knjiga koje sam izradio za Hrvatski filmski savez bile su gotovo odreda prva izdanja. Iznimku predstavljaju Ogledi Ante Peterlića, novo izdanje njegovih najpoznatijih i dugo nedostupnih knjiga Ogledi o devet autora (1983) i Studije o devet filmova (2002), združenih u jedan svezak. Ogledi (2018) su objavljeni u suradnji s Društvom hrvatskih filmskih redatelja, stoga sam u procesu oblikovanja donekle odstupio od parametara postojećih edicija HFS-a. Bilo mi je to treće iskustvo bavljenja Peterlićevim tekstovima, kojem su prethodili posthumno objavljeni naslovi Povijest filma: rano i klasično razdoblje (2008) i Filmska čitanka (2010).

Ono što Oglede čini najizrazitije različitim od navedenih izdanja, kod kojih sam reprodukcije iz filmova koristio bez dizajnerskih intervencija, jest serija uvodnih foto-ilustracija na kojima sam istaknuo sjene protagonista postavljenih na bijeloj podlozi. Najzanimljiviji u tom nizu je portret Stanleya Kubricka snimljen na setu filma 2001: Odiseja u svemiru, gdje je nagibom scenografije postignuta iluzija boravka u bestežinskom stanju. Portret autora na koricama knjige je pak zabilježen na snimanju Slučajnog života (1969), jedinog filma kojeg je Peterlić režirao. Tu nema igranja sa sjenama, dovoljno je zanimljivo to da se Peterlić na fotografiji ogleda.

Pansini, GEFF i mi

PANSINI, GEFF I MI

Dizajn plakata i izložbenih panoa
  • Naručitelj: Alternative film/video festival, Beograd
  • Godina: 2015.
  • Tekstovi: Diana Nenadić
  • Format: 100×70 cm

Desetgodišnja suradnja s Hrvatskim filmskim savezom uključivala je uz dizajnerske zadatke i brojne projekte digitalizacije osobnih arhiva filmskih radnika. Ta je građa najčešće obrađivana radi pripreme nekog monografskog izdanja ili izložbe, a najobimniji arhiv koji mi je prošao kroz ruke pripadao je doajenu eksperimentalnog filma Mihovilu Pansiniju. Golemi korpus materijala kojeg je ustupio savezu sadržao je cjelokupnu dokumentaciju Genre film festivala (1963—1970) i trebao je služiti kao osnova za izradu knjige, web stranice i izložbe s kojima bi se obilježila pedeseta obljetnica pokretanja ove jedinstvene manifestacije.

Stjecajem niza nepovoljnih okolnosti, projekt obilježavanja GEFF-ovog jubileja zaživio je tek u obliku filmskog omnibusa (u sklopu kojeg je nastao i X Tape, kratki film koji sam snimio s Draganom Mileusnićem), no Pansinijeva smrt dvije godine kasnije potakla nas je da njegov arhiv ipak izložimo u okviru programa beogradskog Alternative film/video festivala. Koristeći ulomke nekrologa Diane Nenadić, rasporedio sam tu građu na dvadeset panoa B1 formata, na kojima su uz dokumenataciju GEFF-a pokazane i ključne etape njegova profesionalnog razvoja (amaterizam, antifilm, apstrakcija) te rasvijetljeni odnosi sa suvremenicima (Makavejev, Petek).

Smuggling Anthologies

SMUGGLING ANTHOLOGIES

Oprema zbornika
  • Naručitelj: MMSU, Rijeka
  • Godina: 2015.
  • Urednica: Ana Peraica
  • Format: 240×170 mm
  • Tisak: Kerschoffset, Zagreb

Objavljivanje zbornika Smuggling Anthologies zaključni je korak složenog interdisciplinarnog projekta istog naslova, ostvarenog kroz suradnju institucija iz triju susjednih država — riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Gradskog muzeja Idrija i galerije Trieste Contemporanea. Program održan između 2013. i 2015. godine uključivao je tri izložbe, simpozij, predavanja, projekcije filmova i druge sadržaje, koji su temu krijumčarenja sagledavali kroz optiku medijske teorije, historiografije, kriminologije, suvremene likovne umjetnosti i urbanizma. U izradi zbornika korišteni su tekstovi i likovni prilozi ukupno pedeset autora.

Heterogenost zborničke građe rezultirala je neobičnom strukturom — između blokova povjesničarskih tekstova i kriminalističkih dokumenta umetnute su stranice likovnih priloga, oblikovane kao izložbeni katalog. Sretan odabir kompaktnog formata izdanja i stroga mreža stupaca po kojoj je ustrojen prijelom pomogli su ipak održati na okupu svu tu raznorodnu građu. Mjestimično klizanje naslova i slika ‛preko granice’ formata jedini je dizajnerski komentar transgresivne teme projekta. Na Izložbi hrvatskog dizajna (2016) knjiga je dobila posebno priznanje, a iste godine uvrštena je i u postav putujuće izložbe In a Nutshell.

Čovjek i linija

ČOVJEK I LINIJA

Oprema monografije
  • Naručitelji: HFS i DHFR, Zagreb
  • Godina: 2014.
  • Urednici: Diana Nenadić, Željko Serdarević
  • Format: 210×297 mm
  • Tisak: Intergrafika TTŽ, Zagreb

Studija Midhata Ajanovića o djelu filmskog animatora, karikaturiste i strip autora Nedeljka Dragića bogato je ilustrirano monografsko izdanje, koje u središnjem dijelu uključuje katalog njegovog rada na područjima grafičkog dizajna i ilustracije. U završnom dijelu knjige sâm Dragić reagira na tekst ispisivanjem vizualnih fusnota u širokom rasponu stilova, koristeći asemički rukopis kao poveznu nit. Monografija je predstavljena na Izložbi hrvatskog dizajna (2014), u okviru putujuće izložbe In a Nutshell: Croatian Design (2016) te na Zgrafu (2017), a 2020. uvrštena je u stalni postav Muzeja za umjetnost i obrt.

Bojan Krištofić: “Željko Serdarević se inače ubraja među najkvalitetnije dizajnere knjiga i periodike u nas, a ovakvu veličanstvenu priliku da se razmaše možda nije imao još od onda kad su on i Mileusnić u vlastitom izdanju samostalno priredili znameniti Leksikon YU mitologije (2004). Čitkost knjige kombinira se s eksplozivnim izletima u formu bogato ilustrirane monografije, pri čemu se ipak nikada ne gubi iz vida temeljna struktura teksta. Odabir samo jedne boje, crvene, za uravnoteženje vizualnog identiteta izdanja u skladu je s Dragićevom autentičnom stilizacijom u kojoj se boja javlja sasvim rijetko.” — Zarez br. 387, 3. srpnja 2014.

Afrika Afrika

AFRIKA! AFRIKA!

Produkcija: Afrika Zirkus, 2013.

Cirkus s afričkim izvođačima u režiji Andréa Hellera originalno je postavljen 2005. godine u golemom šatoru. Kroz tri sezone izvođenja, predstavu je vidjelo oko četiri miliona posjetitelja. Prilikom prilagodbe za turneju po dvoranama, Draganu Mileusniću i meni povjerena je izrada dvosatnog video-programa za golemi LED zaslon, koji je bio jedini element scenografije. Afrika! Afrika! je u toj verziji doživjela 250 izvedbi pred ukupno 330.000 posjetitelja, što ju je učinilo komercijalno najuspješnijim europskim scenskim poduhvatom sezone 2013/2014.

Marion Klötzer: “Događanje započinje montažom filmskih novosti s crno-bijelim prizorima poput posjeta britanske kraljice kolonijama. Tek potom, uz zvuk bubnjeva, kreće Théâtre Dadaïste d'Afrique s tijelima od čije vam se brzine i okretnosti zavrti u glavi. Izvođači su odjeveni u vrhunske kostime afričkih kreatora i postavljeni pred LED zaslonom visoke razlučivosti, pomoću kojeg Dragan Mileusnić i Željko Serdarević obogaćuju predstavu ugođajnim ili nadrealnim slikama.” — Badische Zeitung, 2. travnja 2014.

Nora Bruckmüller: “Srce novog izdanja je LED zaslon od 140 m² na kojemu zapanjujući, gotovo trodimenzionalni video-efekti prate izvedbu dvadeset točaka predstave. Ponekad se na ekranu ukaže Josephine Baker, ponekad isječak iz dadaističkog remek-djela Entr'acte Renéa Claira, a zatim opet afričke zvijeri. Jednostavnost ranijih izdanja ustupila je mjesto multimedijskom spektaklu, no fokus i dalje ostaje na izvođačima, čije vještine na trenutke oduzimaju dah.” — Salzburger Nachrichten, 2. rujna 2013.

Andrea Schurian: “Odjednom se na zaslonu ispišu riječi Gadji beri bimba, stih iz dadaističke poeme Huga Balla na izmišljenom afričkom jeziku. ‘To je za mene nit vodilja ovog projekta.’ kaže Heller. ‘Nalazim se u 1916. godini te u svom ekscentričnom privatnom kazalištu s Tristanom Tzarom i Hugom Ballom postavljam blistavu i opojnu reviju.’ Ta blistava i opojna revija apstraktnih slika, video-zapisa flore i faune te afričkih rudara i seljaka divan je kontrast izvođačima pristiglim iz Afrike i dijaspore, s Kariba ili iz slumova New Yorka.” — Der Standard, 16. listopada 2013.

Kai Ritzmann: “Udio tehnologije povećan je u odnosu na ranija izdanja predstave. LED zaslon visoke razlučljivosti umnogostručio je dinamiku događanja i stvorio ozračje raskoši. Tek sada doista dolazi do izražaja ono što Heller naziva opojnošću: izvođači blistaju intenzivnije no ikada ranije, njihove se vještine čine još neshvatljivijima.” — Berliner Morgenpost, 11. travnja 2014.

Samir H. Köck: “U svom najnovijem izdanju, cirkus Afrika! Afrika! je živopisni spektakl u jednakoj mjeri kao i ranije, ali sada s dodatkom LED zaslona, koji očarava jarkim bojama i ukusnim korištenjem ornamentike. Na sceni se izmjenjuju plemenski plesovi i piramide od ljudskih tijela, breakdance i košarka — ukratko, sva ona nesputana radost življenja u kojoj dobrostojeći Europljani najradije sudjeluju sjedeći.” — Die Presse, 23. prosinca 2013.

Katharina Lohmann: “Neki od folklornih plesova (Senegal, Obala Bjelokosti, Južna Afrika) potkrijepljeni su filmskim zapisima originala. Tako primjerice možete vidjeti plesne korake snimljene u nekom afričkom selu dok ih u isti mah promatrate savršeno reproducirane na pozornici, što potiče osjećaj zapanjujuće bliskosti s ljudima prikazanim na ekranu.” — Offenburger Tageblatt, 21. listopada 2013.

Volker Oesterreich: “Svi znamo za afričko siromaštvo, ratove i katastrofe, za diktature i terorizam. Afrika! Afrika! otkriva drugačiju sliku, punu radosti i bujne kreativnosti. No Heller neugodne teme ne ostavlja sasvim po strani — na LED zaslonu u pozadini vrte se snimke rada u rudnicima dijamanata iz doba apartheida. Publika s oduševljenjem prihvaća Hellerov koncept i dvosatnu izvedbu nagrađuje ovacijama.” — Rhein Neckar Zeitung, 10. srpnja 2013.

Rad na projektu Afrika! Afrika! uključivao je i grafički dizajn luksuznog kataloga, u kojemu je reproducirano šezdesetak fotografija koje smo Dragan Mileusnić i ja zabilježili tijekom proba. Dio te reportaže dostupan je ovdje.

Fotografije: Stöckl [1, 2, 5, 7], Mileusnić [3, 4, 6]

Martinac

MARTINAC

Oprema knjige
  • Naručitelj: Hrvatski filmski savez, Zagreb
  • Godina: 2011.
  • Urednica: Diana Nenadić
  • Format: 230×150 mm
  • Tisak: Intergrafika TTŽ, Zagreb

Pohađanje filmske škole koju je početkom 1980-ih u Splitu pokrenuo Ivan Martinac bilo je u mom slučaju podjednako motivirano afinitetom za film i željom da izbliza promotrim predavača koji je slovio za jednog od najznačajnijih lokalnih umjetnika. Za razliku od Gorkog Žuvele ili Momčila Goluba, čiji su likovni radovi razmjerno često izlagani, Martinčev status počivao je na rijetko prikazivanim kratkim filmovima, hermetičnoj poeziji i neobičnim knjigama o filmu, čiji značaj nisam uspijevao dokučiti. Trideset godina kasnije, prilika da tu zagonetku donekle riješim ukazala se kroz rad na opremi ‘izgubljene’ knjige Ranka Munitića o Martincu.

Proces nastajanja tog izdanja bio je doista neuobičajen. Zbog tvrdoglave nepopustljivosti Martinca i Munitića, rukopis dovršen 1981. objavljen je tek 2011. i to zahvaljujući svojevrsnoj uredničkoj ‘arheologiji’. Nakon što su obojica autora preminuli, Diana Nenadić rekonstruirala je tekst knjige iz fragmenata i verzija na kojima su radili nezavisno jedan od drugoga, a rupe u zacrtanoj strukturi krpali smo fotografijama i drugom arhivskom građom. Nekrološki ton izdanja podcrtava priloženi DVD s restauriranom verzijom Martinčeva profesionalnog debija Fokus (1967), poetske meditacije o ‘jednostavnoj mediteranskoj smrti na suncu’.

Prvo lice množine

PRVO LICE MNOŽINE

Praško kvadrijenale, 16. – 26. lipnja 2011.

Performans izveden s Draganom Mileusnićem u sklopu Izmeštanja, projekta s kojim se Srbija 2011. predstavila na Praškom kvadrijenalu scenskih umjetnosti. Riječ je o nizu od šest instalacija u kojima se kratki performansi odvijaju u začudnom spoju hologramskih figura izvođača i stvarnog prostora u koji su projicirane. Autor koncepta: Dorijan Kolundžija. Koselektorice: Ana Adamović i Milica Pekić.

Tehničke specifikacije performansa

Uz pomoć stetoskopa osluškujemo uzajamne otkucaje srca i postupno ih usklađujemo u jednak ritam. U trenutku kada je sinkronizacija ostvarena, performans završava. Naši hologramski dvojnici prikazani su u izložbenom prostoru uronjeni do gležnjeva u vodu, koja podrhtava reagirajući na vibracije zvuka zabilježenog stetoskopima.

Gluho zvono

GLUHO ZVONO

Namjenski film, grafički dizajn
  • Naručitelj filma i knjige: HDLU, Zagreb
  • Naručitelj kataloga: Galerija umjetnina, Slavonski Brod
  • Godine: 2011—2012.
  • Suradnik: Dragan Mileusnić
  • Tisak: Intergrafika TTŽ, Zagreb

Leonida Kovač, kustosica izložbe Petra Barišića Gluho zvono, procijenila je da je skromna sredstva namijenjena tiskanju kataloga smislenije uložiti u snimanje video-dokumenta projekta. Film koji smo Dragan Mileusnić i ja izradili premijerno je prikazan posljednjeg dana održavanja izložbe u Domu HDLU u Zagrebu, a potom je uključen u postav izložbe Prostorne skladbe, koja je raščlanjenu verziju Barišićeve monumentalne instalacije predstavila u Slavonskom Brodu, Vukovaru, Osijeku, Bjelovaru i Splitu. Kao autonoman likovni rad, film je uvršten i u postav 48. Zagrebačkog salona (2013), posvećenog temi identiteta.

Kvaliteta fotografija koje su u postavu zabilježili Mileusnić i Fedor Vučemilović ponukala je autora projekta da se ipak upusti i u izradu tiskane publikacije. Knjiga Gluho zvono, objavljena 2011. u tvrdom platnenom uvezu i opremljena DVD-izdanjem istoimenog filma, poslužila je kao dokument postava instalacije na izvornim lokacijama (cistercitski samostan u Kostanjevici na Krki, crkva Sv. Donata u Zadru, Dom HDLU u Zagrebu). Godinu kasnije objavljen je i katalog naslovljen Ciklus, kvadratnog formata s reflektirajućim metalik ovitkom, koji je pratio izložbu Prostorne skladbe, održavanu od 2012. do 2014. godine diljem Hrvatske.