Retrospektiva 1987—1991.

RETROSPEKTIVA 1987—1991.

Zagreb, 7. studenog 2024. – 12. siječnja 2025.

Trodjelni pregled projekata nastalih u suradnji s Darkom Fritzom od 1987. do 1991. godine. Na izložbi Podijeljeno vrijeme (Black box MSU Zagreb) predstavljeni su likovni radovi i dokumentacija glazbeno-scenskih priredbi, na izložbi Dobri izgledi (Galerija Spot) foto-arhiv projekta, a na izložbi Oblik vremena (Galerija HDD) grafički dizajn.

Bojan Dmitrović Krištofić: “Neponovljivost se povlači pred umnažanjem prizora koji čine mnogostruku cjelinu, a jedinstvenost određene slike daje prednost izgradnji sekvence; što je perspektiva posebno primjenjiva na postav izložbe Dobri izgledi, gdje se pojedine serije fotografija mogu promatrati izdvojeno, ali je poanta u tome da je cijela izložba zaokružena sekvenca, a čitav zajednički opus Fritza i Serdarevića film drugim sredstvima, odnosno uklapanje vremena i kalkuliranje kretanja u medije koji su u lokalnoj sredini prije njihove pojave trebali baš takvo prevrednovanje. Muzeju, galerijama i organizacijama koji su zaslužni za izvođenje ovako ozbiljne i obimne izložbene sekvence to služi na čast, jer primjer je kako se u tom kontekstu može i treba posvetiti fenomenima iz novije prošlosti.” — Novosti br. 1304, 18. prosinca 2024.

Marko Golub: “Svježina koju su donijeli dizajnerski radovi Studija Imitacija života — ali i njihove glazbeno-scenske priredbe, instalacije u javnom prostoru i likovni radovi kombinirane tehnike — nije počivala na invenciji neke nove i originalne forme umjetničkog izražavanja, nego na sudaranju, preplitanju i međusobnom prelijevanju čitavih konstelacija već postojećih uzoraka, pažljivo izvađenih iz njihovih izvornih vremena, konteksta i značenja, i ponovno sastavljenih tako da tvore novo vrijeme, nove kontekste i nova značenja.” — Oblik vremena, katalog izložbe, 2024.

Izložbu Dobri izgledi pratila je objava osmog broja časopisa Fototxt, posvećenog aspektima foto-arhiva projekta. Izdanje uključuje tekstove Sandre Križić Roban, Leonide Kovač i Marka Goluba, razgovor s fotografom Borisom Bercom te moju bilješku o amajlijskim fotografijama.

Leonida Kovač: “Krici i šaputanja nazivali su svoje žive intermedijske izvedbe glazbeno-scenskim priredbama. Konstanta tih priredbi bile su dvije dramatis personae: Kinooperater (u izvedbi Darka Fritza) i Pijanist (u izvedbi Željka Serdarevića). [···] U funkciji dramatis personae likovi Darka Fritza i Željka Serdarevića pojavit će se i na brojnim fotografijama snimljenim u razdoblju između 1987. i 1991. kada su organiziravši putujuću retrospektivnu izložbu svojih dizajnerskih radova okončali suradnju. Neke od tih fotografija snimljene su za vrijeme izvedbi glazbeno-scenskih priredbi, a na mnogima oni poziraju različitim snimateljima u pomno insceniranom okružju i u precizno režiranim pozama.” — Fototxt, br. 8, 2024.

Sandra Križić Roban: “Fiksiranje sebe u javnosti Fritz i Serdarević potenciraju (i) oblačenjem — zlatnim cipelama, odijelima, kravatama, okvirima naočala, izrazima lica, zamišljenim pogledima koje upućuju mimo objektiva kamere, negdje izvan stvarnosti koju istovremeno izgrađuju svojim nesvakidašnjim pojavama i ponašanjem. Umjetnost ponašanja? [···] Tu vrstu obrata koju donose 1980e, a bilježe kamere pojedinih fotografa, prepoznajem u njihovom radu, nalazeći da je karakterističan za gotovo svaki od njihovih iskaza. Istovremeno i retro i budućnost, rane avangarde i rastegnuti fontovi koji se slažu na računalu, istovremenost glazbenih supkultura i urbane kulture, toner i škarice — to je ono što pamtim, kao vrijeme kad se sve činilo mogućim.” — Fototxt, br. 8, 2024.

Fotografije: Buga Cvjetanović [1, 2], Toni Uroda [3], Marko Golub [4], Ana Opalić [5], Ivan Buvinić [6, 7]

Ide patka

IDE PATKA

Foto-klub Split, 2. – 7. veljače 1985.

Na mail-art izložbi Ide patka predstavljeno je stotinjak ručno rađenih dopisnica koje smo Rino Efendić, Srđan Pleško i ja razmijenili tijekom 1984. godine. Izložba je otvorena emitiranjem video-poruka koje su snimili Zlatko Gall, Ante Kuštre i Gorki Žuvela.

Ante Kuštre: “Riječ je ponajviše o kolažima koji svojim formatima i namjenom odgovaraju razglednicama i koji su kao takvi upotrijebljeni, ali koji svojim intencijama i estetskim vrijednostima premašuju puku komunikacijsku funkcionalnost, prerastajući nerijetko u prave artefakte. To je prva izložba ovakvog tipa u Splitu, pa je time njezin značaj još veći.” — Slobodna Dalmacija, 2. veljače 1985.

Zlatko Gall: “S jednom nogom na tragu aktualne umjetničke prakse, a drugom položenom između redaka teoretskih napisa pristaša anakronizma, veći broj radova moguće je očitati kao duhoviti komentar novije povijesti umjetnosti. Bilo bi uputno spomenuti kako je riječ o novom senzibilitetu ostvarenom ‘alternativnom’ tehnikom fotokopije, koja u cijelosti mijenja predznak originalnog predloška, posebice nakon dodatnih manufakturnih intervencija.” — Slobodna Dalmacija, 7. veljače 1985.

Gorki Žuvela u svojoj video-poruci nije govorio ni o mail-artu ni o mladim autorima, mada nas je svu trojicu odlično poznavao (moja prva izložba, Stvari se najlakše dijele na muške i ženske, bila je nepunih godinu ranije organizirana uz njegovu pomoć). Umjesto toga, dao se snimiti kako na plaži slika temperama po morskoj površini. Poruka, čini se, nije bila namijenjena posjetiteljima izložbe koliko njenim autorima — kolaž je passé, art je negdje drugdje.

Drugog dana održavanja postav je dopunjen panoima s fotografijama zabilježenim na otvorenju izložbe. Kroz pet dana trajanja, Patka je privukla više od 5.000 posjetilaca.

Fotografije: Vojko Bašić [1], Mario Javorčić [2, 3, 4]