STO MINUTA
Produkcija: Pandur Theaters, 2003.
Prvi u nizu scenskih video-projekata koje sam realizirao u suradnji s Draganom Mileusnićem. Predstava Sto minuta izazvala je izrazito podijeljene reakcije kritičara, no oko jednog su svi bili suglasni — radilo se o prekretnici u opusu redatelja Tomaža Pandura.

Tomaž Toporišič: “Dugi put koji je prevalilo Pandurovo kazalište ilustriraju dvije točke u njegovom opusu — Šeherezada (1989) i Sto minuta (2003). [···] Kao izrazito autorski dijalog s Dostojevskim u postapokaliptičnom vremenu nakon 11. rujna 2001, Sto minuta vuče korijene iz američkog kazališta slika, za koje su karakteristični interdisciplinarnost i približavanje likovnoj umjetnosti. Korištenjem video-tehnologije projiciranja slika na glumce u predstavi je postignuta višestruka ekspozicija — istodobna dvodimenzionalnost i trodimenzionalnost, filmičnost i teatralnost.” — Scena br. 4, 2012.
Vivijana Radman: “Za razliku od prijašnjih Pandurovih predstava koje su mjerile fiktivno vrijeme, vrijeme fikcije, Sto minuta opetovano ukazuje na sadašnji trenutak, takozvanu stvarnost. Svojim magičnim pokretnim slikama projiciranim na zid po kojem se sizifski uspinju junaci, Mileusnić i Serdarević klaustrofobičnoj igri igranoj ‘izvan vremena’ otvaraju prostor povijesti, dok je dokumentarni zvučni zapisi njome dalje preslikavaju, zapinjući pritom o ovdje i sada, vrijeme/mjesto u koje se koreografirane sekvence i prolomi glazbe Richarda Horowitza utiskuju jednako svojom suvremenošću koliko i razinom do koje podižu adrenalin.” — Zarez br. 120, 18. prosinca 2003.
Igor Ružić: “Strast koja goni Karamazove nametnuta je žestokim slikama, od imitiranja modne piste, preko grupnih prizora dekadentna života uz neizbježni ruski rulet i orgije, do završna obnaživanja braće, koji tek tada, goli, postaju spremni za život. Tako prvi plan preuzima vizualna i glazbena pozadina predstave, ponajprije zahvaljujući suvremenim referencijama prezasićena videa tandema Mileusnić-Serdarević. Odbrojavanje Sto minuta traje na trenutke predugo, iako nije bez šarma visokoestetizirana kazališnog izraza.” — Vijenac br. 261, 4. ožujka 2004.
Nakon ciklusa izvedbi u dvorani ljubljanskoga filmskog studija Viba i gostovanja na festivalima u okruženju (Cividale, Sarajevo, Budva), predstava je s uspjehom izvođena u Španjolskoj i Kolumbiji. Za potrebe turneje Cien minutos España (2006) uredio sam dvojezično izdanje Pandurove drame Sto minuta, objavljeno u našoj ediciji Postscriptum. Bilo je zamišljeno da će knjigu pratiti DVD sa zapisom predstave, pa smo Mileusnić i ja tijekom šest izvedbi u Madridu snimili ambicioznu video-adaptaciju komada, koja zasad nije javno prikazivana.
Fotografije: Aljoša Rebolj




