Desetgodišnja suradnja s Hrvatskim filmskim savezom uključivala je uz dizajnerske zadatke i brojne projekte digitalizacije osobnih arhiva filmskih radnika. Ta je građa najčešće obrađivana radi pripreme nekog monografskog izdanja ili izložbe, a najobimniji arhiv koji mi je prošao kroz ruke pripadao je doajenu eksperimentalnog filma Mihovilu Pansiniju. Golemi korpus materijala kojeg je ustupio savezu sadržao je cjelokupnu dokumentaciju Genre film festivala (1963—1970) i trebao je služiti kao osnova za izradu knjige, web stranice i izložbe s kojima bi se obilježila pedeseta obljetnica pokretanja ove jedinstvene manifestacije.

Stjecajem niza nepovoljnih okolnosti, projekt obilježavanja GEFF-ovog jubileja zaživio je tek u obliku filmskog omnibusa (u sklopu kojeg je nastao i X Tape, kratki film koji sam snimio s Draganom Mileusnićem), no Pansinijeva smrt dvije godine kasnije potakla nas je da njegov arhiv ipak izložimo u okviru programa beogradskog Alternative film/video festivala. Koristeći ulomke nekrologa Diane Nenadić, rasporedio sam tu građu na dvadeset panoa B1 formata, na kojima su uz dokumenataciju GEFF-a pokazane i ključne etape njegova profesionalnog razvoja (amaterizam, antifilm, apstrakcija) te rasvijetljeni odnosi sa suvremenicima (Makavejev, Petek).