Dejan Kršić: “Poput Marc Almonda, najbolji su kad o mračnoj strani života govore obradom kič materijala. Jedino svijet melodrame, u koji je racionalistička ideologija modernizma protjerala izražavanje osjećaja, pruža im materijal za priču. Ne čudi da su gadljivi sadržaji pojedinih njihovih instalacija, poput očiju i zmija u formalinu, izazvali građane na oštećivanje i otuđivanje nepoćudnih objekata. Možda bi nam masovna rajhijanska, a ne freudovska terapija doista bila potrebna!” — Start br. 529, 1989.

Ranka Radovinović: “Likovni jezik Fritza i Serdarevića formirao se na poigravanju tehnikom kolaža s ready-made predmetima, koji poprimaju nova značenja. Sve se manje-više odvija u prepoznatljivom kontekstu masovnih medija. Primjerice instalacija Love is a Stranger djeluje poput zaustavljenoga filmskog kadra, a Zakup poput klasično koncipirane zapadnjačke reklame. Njihovo se autorstvo može čitati kao otkrivanje i okupljanje rasutih krhotina bremenite svakodnevice.” — Vjesnik, 10. travnja 1989.

Tihomir Milovac: “Svijest o, možemo reći, umjetnosti s predumišljajem prisutna je u svakom njihovom djelu, a zasniva se na točno određenim (povučenim) koordinatama mnogostrukog jedinstva. Ništa nije prepušteno slučaju. Upravo takva precizna (sistematična) kreativnost, za čije doživljavanje nije potrebno naše apsolutno razumijevanje, a koje nam ipak omogućava gradnju piramide estetskih doživljaja, pokazuje postojanje, kauzalno, potpuno zatvorenog sistema. Umjetnost tih autora sadržajno je emotivna, znakovno kolokvijalna, tehnološki osiromašena, ali prepuna dramatičnih psihoza. U kompleksnosti i disperziji njihovog djelovanja, vrijeme i prostor, oblik, materijal i na poslijetku autorstvo, nisu kategorije prema kojima se određuje njihov rad, jer riječ je o stvaralačkom procesu oslobođenom uzroka i posljedica, procesu koji jednostavno traje.” — Ekranizacija, katalog izložbe, 1989.

Izlaganje u GSU predstavljalo je institucionalni doseg koji nismo težili nadmašiti, pa smo se s posljednjom izložbom radova kombinirane tehnike (Frame by frame, image par image, 1990) vratili u Petrinjsku ulicu, na adresu na kojoj je studio započeo s djelovanjem: “Nakon izlaganja u jednoj od reprezentativnijih galerija u gradu i zemlji, sljedeći izbor dua bio je izlagati u potpuno anonimnom ili off-prostoru, derutnom podrumu stambene zgrade u Petrinjskoj 73, koji je tada koristio body-building klub.” — Bojan Krištofić, Na istom prostoru, ispred vremena, Kurziv, 2021.

Ciklus Lontano dagli occhi ponovno je izložen tek 2003. godine i to na izložbi Camp Craft, autorskoj koncepciji Branka Franceschija, u sklopu koje je u Rijeci okupio djela hrvatskih autora rađena u camp ključu: “Ne pamtim bolje kritike kasnog socijalizma od radova studija Imitacija života, koji su se u drugoj polovici 1980-ih prizemljili na sivilo zagrebačkih ulica kao produkti neke življe, paralelne stvarnosti.” — Jutarnji list, 2. kolovoza 2003.