Monografija znamenite operne umjetnice kronološki je vodič kroz prvih trideset i pet godina njezinog djelovanja, ostvarenog kroz suradnje s velikanima scenske umjetnosti (Herbert von Karajan, Robert Wilson i mnogi drugi). Knjiga je tiskana dvobojno, uz iznimku dvaju raznobojnih uvodnih araka na kojima su tonirane scenske fotografije postavljene nasuprot korespondirajućih snimaka iz privatnog života. Želio sam u duhu naslova Documenta Dunja Vejzović dati izdanju štih službene isprave, pa je ISBN broj na poleđini korica ispisan slijepim tiskom. Na desetom Zgrafu (2004) dizajn monografije odlikovan je posebnim priznanjem.

U razvučenom procesu nastajanja knjige izvorni rukopis Marije Barbieri poslužio je kao polazišna točka ekspozicije, a zatim je postupno dopunjavan prisjećanjima same Dunje Vejzović i posvetama raznovrsnih suradnika. Nedostaci prvog rukopisa nisu bili jedini razlog otegnutosti procesa — za nju je u jednakoj mjeri kriva moja odluka da će dizajn svih stranica knjige biti identičan. Ta je rigidna, kataloška koncepcija prijeloma na kraju ipak polučila željeni rezultat, što je bilo najvidljivije na promociji izdanja u Domu HDLU. Duž zakrivljenog zida središnje dvorane cijeli je knjižni blok bio izložen u neprekinutoj, 45 metara dugoj traci.