MATRICE HELVETICE
Razgovaraju: Ivan Picelj i Željko Serdarević
Video: Dragan Mileusnić, 2007.
Helvetica je stigla u Hrvatsku zahvaljujući zalaganju Ivana Picelja (1924—2011), pionira modernog dizajna. U svibnju 2007. obilježili smo pedesetu obljetnicu ovog danas sveprisutnog pisma razgovorom o domaćoj tipografskoj tradiciji te o načinu na koji je tehnologija odredila dizajn Piceljeve epohe.
“Grafički zavod Hrvatske imao je kao izvođač Krležinih leksikografskih projekata povlašten pristup najsuvremenijoj tiskarskoj tehnologiji, pa su na moj poticaj krajem 1960-ih prvi u zemlji nabavili Helveticu — isprva u obliku metalnih matrica, a kratko zatim pojavila se i tehnologija fotosloga s kojom je započela šira uporaba Helvetice.” Picelj govori i o promjenama u hrvatskoj kulturi, koja je u razdoblju socijalizma bila snažnije međunarodno povezana: “Naročito u vrijeme prvih nekoliko izložbi zgraf-a, Zagreb je bio moćno središte grafičkog dizajna. Wim Crouwel, Josef Müller-Brockmann, Roman Cieślewicz — svi oni su tih godina izlagali i stvarali u Zagrebu. Među nama je postojala razmjena ideja, prožimanje bez kojeg se dizajn ne može razvijati. Dizajn posljednjeg broja časopisa BIT international moja je posveta Crouwelovom Alphabetu, pismu koje je oblikovao za osobna računala u vrijeme kad ona još nisu postojala.”
Među značajnim predstavnicima internacionalnog tipografskog stila kojih se Picelj u razgovoru prisjeća je i Otl Aicher. Zahvaljujući Piceljevoj intervenciji, utemeljitelj ulmske Hochschule für Gestaltung odobrio je uporabu i adaptaciju sustava piktograma Olimpijade u Münchenu (1972) za potrebe Mediteranskih igara u Splitu (1979): “Aicher je bio radostan da se to događa i kod nas, da se nastavlja širenje jedne ideje. HFG je tih godina imao globalni utjecaj na dizajn i tipografiju, usporediv s onim koji je Bauhaus — koji je također rabio groteskna pisma i nove tehnologije svog vremena — imao 1920-ih. Kompozicija profesora u Ulmu bila je sjajna, internacionalna. Müller-Brockmann je također predavao na HFG-u, Akzidenz Grotesk je bio njihovo kućno pismo. Prema Helvetici su, nasuprot tomu, imali specifičan odnos.”
Dizajn toga vremena obilježen je i suživotom oprečnih koncepcija: “Helveticu sam najviše rabio za dizajn Galerije suvremene umjetnosti. Kada bih negdje otputovao, posao je preuzimao Arsovski koji je imao sasvim drugačiji, snažno autentičan pristup. Stavljajući u prvi plan slovni oblik, on je plakatnu tipografiju pretvarao u veličanstvenu kompoziciju. Za mene je tipografija uvijek imala funkciju informacije. Slovo i riječ su u grafičkoj komunikaciji jednako važni, ali vrlo različiti. Zato je pojava Helvetice imala važnu ulogu i u promicanju određene kulture — kulture pismenosti, ako hoćete.”