STUDIO IMITACIJA ŽIVOTA
Emitirano 27. studenog 1990.
Darko Fritz, Goran Pavelić-Pipo, Željko Serdarević
Razgovor upriličen kratko po dovršetku trogodišnjeg programa akcija studija Imitacija života u Zagrebu prikazan je u emisiji Hrvatske radiotelevizije Kult ličnosti. Autor emisije: Goran Pavelić-Pipo.
PAVELIĆ: Chers téléspectateurs… dvadeset minuta slave! Darko Fritz i Željko Serdarević. Studio Imitacija života. Studio Imitation de la vie.
FRITZ: Imitation of life studio.
PAVELIĆ: Što to zapravo znači? Znamo da je to onaj stari hollywoodski film… ali otkud baš Imitacija života? Zašto Imitacija života?
FRITZ Riječ je zapravo o studiju Imitacija života, koji nema izravne veze…
PAVELIĆ: ...sa životom?
FRITZ: ...sa Sirkovim filmom. A ni sa životom. Više s umjetnošću. Jednako tako, naš negdašnji naziv Krici i šaputanja nije imao veze s Bergmanovim filmom.
PAVELIĆ: Digresija — znači li to da se u budućnosti možete nazvati studio King Kong? Ili studio Bliski susreti treće vrste?
SERDAREVIĆ: Teško. Naziv studio Imitacija života je izdržao četiri godine koliko ukupno djelujemo, vjerujem da će izdržati i dulje. Dvojim da ćemo u budućnosti djelovati pod nekim drugim imenom.
FRITZ: Ja ništa ne bih isključivao.
SERDAREVIĆ: Možda je pravi trenutak da napomenem da se Darko i ja tijekom razgovora uglavnom nećemo slagati.
PAVELIĆ: A ja ću vas morati miriti?
SERDAREVIĆ: Ne, ne… protuslovit ćemo jedan drugome u miru.
PAVELIĆ: U redu. Nismo pojasnili jednu stvar — što je studio Imitacija života?
FRITZ: Studio Imitacija života je autorski tandem u kojem djeluju Darko Fritz i Željko Serdarević, čije područje djelovanja obuhvaća...
SERDAREVIĆ: ...grafičko oblikovanje, glazbeno-scenske nastupe, scenografiju, likovne radove kombinirane tehnike, instalacije te različite vrste likovnih akcija.
FRITZ: Ovu našu formulaciju iz 1987. godine je petnaestak novinara potpisalo kao vlastitu rečenicu.
SERDAREVIĆ: Tako se jedan generički tekst umnožio. Drage su nam takve igre multiplikacije.
PAVELIĆ: Kad ste se vas dvojica upoznali?
SERDAREVIĆ: Upoznali smo se 1983. godine u Splitu, gdje sam ja u to vrijeme živio.
PAVELIĆ: Znači tu je već sedam godina nekakvog zajedničkog razmišljanja i rada?
FRITZ: Pet godina, koliko živimo u istom gradu. Zajedno djelujemo četiri godine. Ubuduće ćemo djelovati zajedno, ali ne više u istom gradu.
SERDAREVIĆ: Početno razdoblje naše suradnje bilo je usmjereno na Zagreb i jako određeno zagrebačkim prostorima. Sada se postupno otvaramo za rad u drugim sredinama. Naše je grafičko oblikovanje od ove sezone uglavnom namijenjeno naručiteljima iz Slovenije. Darko je odnedavno student Likovne akademije u Amsterdamu i počinje naše likovne radove plasirati izvan Hrvatske. Može se reći da smo ušli u fazu kontinentalne legalizacije Imitacije.
PAVELIĆ: Koji vam je bio prvi zajednički posao?
FRITZ: Plakat za prvi Eurokaz, 1987. godine. U isto vrijeme smo bili ručno izradili jednu publikaciju, prvi u nizu naših samizdata. Tim izdanjem je zacrtan program koji smo ostvarili kroz naredne tri godine. Razlog da sam doputovao u Zagreb iz Amsterdama je izvedba posljednjeg ciklusa akcija obuhvaćenih tim programom.
SERDAREVIĆ: Drugog listopada smo otvorili treću Godišnju izložbu oblikovanja u salonu ‘Izidor Kršnjavi’ i instalaciju Rekreacija u veži zgrade na Trgu bana Jelačića 3. Istog dana smo održali i trosatnu izložbu likovnih radova u privatnom prostoru u Petrinjskoj 73. Ta je izložba k tome bila dvodijelna — uz zajedničke radove je predstavljen i Darkov samostalni ciklus Anatomy of a Murder. Dosad smo izlagali isključivo zajedničke, nepotpisane radove. Ovo je prvi takav iskorak.
FRITZ: Od svega navedenog može se pogledati još samo instalaciju Rekreacija u veži zgrade na Trgu bana Jelačića 3.
PAVELIĆ: Koja je to točno zgrada?
FRITZ: Zgrada Assicurazioni Generali. Kao i obično, odabir lokacije nije slučajan.
SERDAREVIĆ: Proteklih tri godine radili smo instalacije u javnom prostoru, počevši s radom U visini očiju, koji je služio kao svojevrsna najava akcija koje su slijedile. Zatim smo po obrtničkim uličnim vitrinama postavili devet instalacija i nazvali tu seriju Lontano dagli occhi, lontano dal cuore. Daleko od očiju, daleko od srca. S aktualnom instalacijom smo na neki način prevalili taj put od očiju do srca. Zgrada u kojoj je postavljena nalazi se baš u srcu grada. Tamo smo u veži zatekli starinsku reljefnu kartu svijeta koju koristimo kao osnovu instalacije, govoreći time nešto o osvajanju novih teritorija.
FRITZ: Mogli bismo nakratko prekinuti razgovor i pogledati video koji dokumentira neke od pobrojanih akcija. Želim upozoriti na jedan zanimljiv postupak — instalacije koje ćete vidjeti postavljene u obrtničkim uličnim vitrinama pokazane su na kraju snimke izložene u galeriji kao foto-dokumentacija izrađena u omjeru 1:1.
PAVELIĆ: Pogledajmo.
Režija: Gordana Brzović, 1989.
PAVELIĆ: Jednom su Iljifa i Petrova pitali kako zajedno pišu, a oni su odgovorili: “Kao braća de Goncourt. Edmond trči po uredništvima, a Jules čuva rukopise da ih poznanici ne ukradu.” Kako vas dvojica radite zajedno?
SERDAREVIĆ: Radni proces započinje tako što svaki od nas zastupa neku svoju krajnost. Rezultat je ponekad kompromis tih dvaju krajnosti, a ponekad se kristalizira nova ideja, prihvatljiva obojici. Takvih je radova otprilike 70%. Preostalih 30% je nastalo kad je jedan od nas imao loš dan, pa je drugi sâm izvukao stvar.
PAVELIĆ: Koji od vas je zadužen za komunikaciju s ljudima u pogonu? U tiskari, scenskoj tehnici...
FRITZ: I taj dio posla obavljamo zajedno. Jedino se prilikom izvedbi glazbeno-scenskih priredbi naše uloge razdvajaju — Željko svira klavir, a ja upravljam projekcijama. Zajednički osmišljavamo te nastupe, zajednički odlučujemo i o glazbenim i o likovnim aspektima izvedbe, ali na sceni imamo različite zadatke.
PAVELIĆ: Oblikujete kazališne plakate i programe... kako je došlo do toga da i sami nastupate na sceni?
SERDAREVIĆ: Slijed je zapravo obrnut. Naš projekt je krenuo od promišljanja glazbeno-scenskih priredbi. Kroz proces rada na grafičkim materijalima za svoje nastupe došli smo do prepoznatljivog izraza i potom se odlučili usluge oblikovanja ponuditi i drugima. Posrećilo nam se da je ekipa okupljena oko festivala Eurokaz imala sluha za našu estetiku, a zatim smo zahvaljujući suradnji s njima — i prilično nespremni za to — počeli sa svih strana dobivati poslove.
PAVELIĆ: Dobro, što ste vas dvojica zapravo po profesiji?
SERDAREVIĆ: Ne znam.
FRITZ: Ako ćemo po izobrazbi... Željko je apsolvent studija povijesti umjetnosti i engleskog jezika. Ja sam započeo studij arhitekture, ali ga nisam završio. Taj korak sam preskočio i odnedavno pohađam postdiplomski studij na Likovnoj akademiji u Amsterdamu.
PAVELIĆ: Neobična mješavina predznanja.
FRITZ: Ta neobična mješavina predznanja je prije svega rezultirala egalitarističkim odnosom prema medijima. Likovna umjetnost, grafičko oblikovanje i glazbeno-scenski nastupi u našem su trogodišnjem programu bili zastupljeni u istoj mjeri. Imali su jednaku važnost.
PAVELIĆ: Približavamo se kraju emisije. Nakon svega pobrojanog... razmišljate li o nekim novim načinima izražavanja svojih ideja? Što nosi budućnost?
SERDAREVIĆ: Nastavljamo razvijati projekt, svaki na svoj način. Želja mi je glazbu koja je nastajala kroz proteklih par godina dovesti do stanja dovršenosti koju smo već dosegnuli u svojoj grafičkoj i likovnoj produkciji. Glazbu još nismo objavljivali, hoću je prvo produkcijski dovesti do prave kvalitete. Riječ je o instrumentalnim kompozicijama, pa me zanima i to da li je moguće uvesti u tu glazbu neku vokalnu komponentu.
FRITZ: Ne čine li je semplovi teksta koje koristimo već oblikom vokalne glazbe?
SERDAREVIĆ: Zanimljivo pitanje. Kako god bilo, ne mislim zapustiti likovne projekte ali se u narednom periodu planiram više posvetiti glazbenoj produkciji.
PAVELIĆ: A ti, Darko?
FRITZ: Bavit ću se još neko vrijeme ciklusom Anatomy of a Murder, u kojem selim radove iz medija u medij. Oslanjam se na neke od tehnika koje smo već koristili, ali uvodim i video, film... možda ću s tim motivima raditi i tepihe... Vidjet ćemo. Za kraj bih pozvao gledaoce emisije da 3. prosinca dođu u Ljubljanu, na izložbu naših kazališnih plakata.
PAVELIĆ: Eto — u Ljubljanu, pa na izložbu kazališnih plakata! Dragi gledaoci, hvala na pažnji. Bili su to Darko Fritz i Željko Serdarević. Studio Imitacija života. Imat ćete sigurno još puno puno prilika gledati njihove stvari oko sebe.