Vaši noviji radovi pokazuju da se i sami polako udaljavate od tog pristupa. U dizajnu modnog časopisa Arena koristili ste pismo Helvetica, koje ste ranije kritizirali kao neosobno.

To neka vrsta anti-stila, reakcija na ono što se u događa u dizajnu. U strahu da neće izgledati dovoljno moderno, svi očajnički traže nešto novo. Odabirom Helvetice htio sam dizajnerima poručiti: ‘Nije važno da izgledate moderno, već da promislite o tome što radite.’ To što su mnogi od njih moj stav protumačili kao novi stil je samo još jedan nesporazum. Helveticu bi trebali mrziti! (smijeh)

Geometričnost vašeg izraza vidim kao protutežu radu Vaughana Olivera, uz vas možda najinovativnijeg britanskog dizajnera 1980-ih. Kako ocjenjujete njegov pristup dizajnu?

Doživljavam ga kao pojavu koja je paralelna, ali ne i suprotstavljena mom pristupu. Premda u mom grafičkom jeziku dominira geometrija, ima tu i elemenata ornamentalnog. Oliverov dizajn za glazbenu industriju je izuzetan, ali doprinos Petera Savillea ili Malcolma Garreta na tom području čini mi se jednako važan. Stasao je i novi naraštaj britanskih dizajnera omota ploča, autori poput Trevora Jacksona i Marka Farrowa ostvaruju radove iznimne kvalitete.

Što biste istaknuli kao primjer zanimljivog suvremenog britanskog dizajna časopisa?

Dizajn časopisa postao je plošan i neinspirativan, iako na tom području ima još mnogo prostora za inovacije. Jedino ID magazine još uvijek izgleda uzbudljivo, stvarno je dobar. Očekujem da bi zanimljiva rješenja mogla ubuduće stizati iz Istočne Europe, jer kod vas nije bilo tradicije koju smo mi imali posljednjih dvadesetak godina, pa su stvari na neki način neiskvarene, moguće je krenuti od nule. Nadahnjuje me dizajn 1930-ih, 1940-ih i 1950-ih godina, a u djelovima Istočne Europe je takav pristup dizajnu još uvijek vitalan.

U Jugoslaviji je došlo do naglog prijelaza s tipa grafičkog dizajna za koji tvrdite da vam je poticajan na rješenja koja se direktno oslanjaju na vaše tipografije i pristup.

Uistinu mi je žao da to čujem. Trebali biste mrziti moj rad i suprotstaviti mu se.

U nedavno objavljenoj knjizi Street style, British design in the 1980's predstavljeni su i brojni primjeri vašeg dizajna. Kakav je vaš odnos prema izrazu ulični stil?

Čini mi se potpuno promašenim. Elementi iz kojih je nastao dizajn obrađen u tom izdanju došli su s raznih strana, ponajmanje s ulice. Riječ je zapravo bila o privremenoj uspostavi alternativne kulture, pri čemu je veliku ulogu odigrala pojava punka. Punk je omogućio izražavanje drukčijeg stava, otpor mainstreamu. Problem se pojavio onog trena kad su ljudi iz alternativne kulture poželjeli uspjeh, pa su se stopili sa službenom kulturom do mjere da se jedno više nije razlikovalo od drugog. U Britaniji je danas teško pronaći nešto doista izazovno, jer je sve usmjereno isključivo prema uspjehu, stjecanju novca ili slave. Alternativni pokret izgubio je ideju vodilju i pretvorio se u stil, a pretvaranje pokreta u stil uvijek pouzdano znači i njegovu smrt.